I ja odlazim…

I ja želim da odem, napunio se i meni pamet da odem negdje gdje će se cijeniti moj znoj, moj doprinos i moja preterana iskrenost.

Vjerujte mi nikada nisam mislio da napustim moj kraj, vjerujte mi da mi je dosadilo previše, ne vidim nikakvu budućnost ovdje, nema života ni bilo čega.

Ovdje na Kosovu se ne živi, ja za sebe ne živim, već preživljavam, pokušavam da ostanem živ, iako jedva uspjevam u tome.

Kosovo koje sam toliko volio, danas mi se čini sumornim, bez nade za budućnost, bez pravde, bez ičega.

Kosovo za zloupotrebljavanje, za korupciju, za krađu je na prvom mjestu, naravno da ovdje mogu živjeti neznalice, lopovi, samo ljudi neljudskog nivoa.

Ovakvih kao ja, ima ih nekoliko stotina, koji ne žele da žive na Kosovu, pravedan i iskren ne može da pronađe sebe, bori se za život, za blagostanje, ali i dalje slomljen, sa jedinim razlogom zato što je pravedan.

Ja ću otići, ne znam da li ću nedostajati mom kraju ili će se mojim odlaskom osloboditi, možda će se neko radovati, neko možda neće ni mariti, ali jedno znam, moja porodica će patiti.

Oni će me kriviti, zašto odlazim, brojeći mi njihova požrtvovanja, podsjetiće me na hljeb kojim se nisu nikada najeli, s jednim ciljem, da mene školuju, da postanem neko u životu, a ne samo da ih ostavim u starosti, već su sanjali da ću zauvijek biti pored njih.

Iako nisam dobio priliku da dam moj doprinos, znam da će volja i ljubav prema mojoj domovini drobiti moju dušu, jer će me Kosovo kao moja zemlja osuditi za moj odlazak, ali ljudi, ne nikada!

Ja odlazim, Kosovo, jedino što mogu da uradim je da smanjim broj nezaposlenih, od danas pa nadalje Kosovo moje voljeno imaćeš jednog manje nezaposlenog.

Piše: Agim E. Gashi

Ostavi odgovor

Please enter your comment!
Molimo vas upišite vaše ime ovdje