Tempirana bomba: Jezero koje će svake sekunde eksplodirati

Veliki oblak ugljendioksida nadvio se nad jezerom Nios i dolinom koja ga okružuje u blizini granice Kameruna i Nigerije 21. avgusta 1986. godine. Oblak je usmrtio 1.746 mještana obližnjeg sela i više od 3.000 životinja. Iako ovo zvuči kao scenarij nekog horor filma, posebno stravičan bio je svim stanovnicima okolnih područja.

Vulkanska erupcija koja se dogodila 400 godina ranije, napravila je veliki krater u jezeru, u kojem se tokom stoljeća gomilala ogromna količina ugljendioksida.

– Duboko ispod površine plin je ”otputovao” u podzemlje i kreirao izvore prepune ugljendioksida koji su pomalo curili u jezero – rekao je dr. Džordž Kling (George), biolog sa Univerziteta u Mičigenu.

Problem sa ugljendiokisidom je što se nakuplja i ”podiže” kao u slučaju boce napunjene sodom ili nekim gaziranim pićem, dodaje Kling i naglašava kako se zapravo pravo stanje, taj veliki pritisak, ne može vidjeti sve dok je čep na boci, a kod jezera taj čep je zapravo težina vode.

– U trenutku podizanja čepa, on eksplodira poput boce gaziranog pića koju otvorite nakon mućkanja pa vam tada njen cijeli sadržaj izleti van, a nakon čega velika količina ugljendioksida izbija u atmosferu -naglašava.

Okidač može biti kiša ili potres, kao što je bilo i u slučaju Niosa, gdje je prije incidenta zabilježena kiša koja je uzrokovala i velika klizišta i uz sve to zapravo pokrenula ovaj stravičan incident.

Nasreću, samo su tri jezera u svijetu poznata upravo po ovakvim karakteristikama, a samo dvije slične erupcije zabilježene su u historiji. Prva i puno manja bila je u jezeru Monun, također u Kamerunu, a u njoj je stradalo 37 ljudi. Dogodila se gotovo na isti dan kada i Nios, dvije godine ranije. Vulkanolozi i inžinjeri pokušavaju umanjiti rizik od ugljendioksida u takvim jezerima, ponajprije uz pomoć cijevi koje bi trebale ispumpati plin.

Iako je gotovo nevjerovatno da bi se isti slučaj mogao ponoviti, nažalost, postoji mala mogućnost nove erupcije. Unatoč naporima koje stručnjaci ulažu kako bi informirali građane i upozorili ih na opasnost koja i dalje u tom području prijeti, mnogo stanovnika ovog predjela vratilo se u svoje domove, ponajprije zbog toga što žive od poljoprivrede, pa žele iskoristiti u tom području jako plodno tlo, piše Ozy.

No opasnost ne leži samo u CO2, opasnost vreba i iz brane napravljeno od vulkanskog pepela i stijena na jednoj strani kratera. Ako se ona uništi mogla bi uzrokovati veliku poplavu koja bi mogla pogoditi Nigeriju i ugroziti živote oko 5.000 ljudi, smatra Kling.

Scenariji bi mogao biti još gori, ako takav poremećaj dovede do pomicanja jezera a time i ‘probudi’ ostatak ugljendioksida koji je potisnut na dnu. Ova potencijalna dvostruka opasnost potaknula je i razvoj niza projekata kojima je cilj učvrstiti branu.

Osim jezera u Kamerunu stručnjaci pomno prate događanja i na udaljenijim i puno većim jezerima u centralnoj Africi sa sličnim atributima. Jezero Kivu, na granici Konga i Ruande, 1.600 puta veće je od jezera Nios i sadrži 1.000 puta više plina. Naslonjeno je na Albertine procijep, s prisutnom vulkanskom aktivnosti.

Ta opasnost, uz činjenicu kako su količine plina dovoljne, u slučaju erupcije, da ubiju dva miliona ljudi, čini taj dio, kako kaže Kling, “najvećom potencijalnom bombom na svijetu”. Naučnici se, nažalost, još nisu uspjeli dogovoriti kako izbjeći tu opasnost. Naime, jezero je toliko veliko da se metode koje su upotrijebljene u slučaju jezera Ni on ne mogu upotrijebiti. Umjesto toga, vlasti u Ruandi pokušavaju spriječiti katastrofu i kapitalizirati prirodni plin, petu najveću riznicu metana na svijetu. No, dok se na široj razini ovaj projekt ne riješi, mogućnost katastrofe i dalje ostaje velika.